PRIRODNA ZAŠTITA

Da bismo u vrtu mogli primijeniti biološku zaštitu, važno je da zadržimo korisne životinje jer one pomažu u borbi protiv štetočina

U prošlom broju govorili smo o biljnim štetočinama i kemijskom načinu njihova suzbijanja. U ovom broju govorit ćemo o suzbijanju štetočina ali na drugi možda ne uvijek uspješan način kao kemijsko suzbjanje, no za čovjeka manje opasan. Dakle, govorit ćemo o suzbijanju štetočina prirodnim sredstvima.

Primjenom kemijskih sredstava za zaštitu bilja poremetila se prirodna ravnoteža, što je uzrokovalo smanjenje broja prirodnih neprijatelja* i povećanjem broja štetočina. Jedan od osnovnih uzroka pojave štetočina je poremećena prirodna otpornost biljaka. Uzrok tome najčešće je nedostatak biljnih hranjiva, ali i suvišak dušičnih hranjiva, čiji suvišak dovodi do povećane proizvodnje zelene mase, a zbog čega je biljka slabija kao takva i pravi mamac za štetočine. Stoga ne treba ni pretjerivati s prihranom. Da bismo u vrtu mogli primijeniti biološku zaštitu, važno je da zadržimo korisne životinje jer one pomažu u borbi protiv štetočina. Tako par sjenica dok hrani mlade prikupi i do 30 kg gusjenica i drugih štetnika. Da biste ih zadržali, ali i privukli druge ptice, postavite im kućice s otvorima prema jugoistoku. Ubrzo će ih naseliti kosovi, zebe, crvenperke. Zimi im vani ostavljajte hranu, a ljeti vodu u plitkim posudama. Osim ptica korisni su: ježevi i žabe koji jedu puževe, ali i neki kukci kao što su bubamare, uholaže, mrežokrilke, bogomoljke... koji su prirodni neprijatelji lisnih ušiju. Bubamare, ali i njezine ličinke pojedu dnevno i do 400 lisnih ušiju. Zato da bi imale što jesti ne treba uništavati prve lisne uši koje se pojave u proljeće, jer će se tako povećati broj bubamara. U vrtu nalazimo i pauke koji su prirodni neprijatelji muha i komaraca, postoje i grabežljive grinje koje su prirodni neprijatelji crvenog pauka, ali i nekih drugih štetnih grinja.

U trenucima kada zakažu prirodni neprijatelji, odnosno kada se poremeti prirodna ravnoteža, biljke možemo zaštititi preparatima koji nisu otrovni za čovjeka a služe za zaštitu bilja. Takva sredstva pripravljaju se od biljaka koje smatramo korovima kao što su kopriva, gavez, preslica, pelin. Poznato je da na mjestima gdje rastu kadifice (Tagetes sp.) i neven (Calendula officinalis) u tlu nema zemljišnih štetnika, ni gljivica. Jer korijen kadifice izlučuje fitotoksine koji su otrovni za parazitske gljivice, ali i za crve koji uništavaju korijen. Neven koji je poznat po svojim ljekovitim svojstvima, izlučuje sok koji pomaže tlu pri oslobađanju od štetnih tvari. Te biljke valja saditi u proljeće na mjestima gdje se primijeti da je korijen izgrižen ili raspucao. Osim sitnih štetnika jedva vidljivih ljudskom oku, postoje i oni veći, kao što su puževi, rovci i krtice.  

PUŽEVI su česti neželjeni gosti u našem vrtu, a njihovih prirodnih neprijatelja ježeva i žaba sve je manje. Puževi se uvijek okome na najljepše zelene lisnate biljke kao što je hosta ili one tek presađene. Hrane se noću, i tada ih treba skupljati uz pomoć lampi i stavljati u posude s pepelom kako ne bi pobjegli. Postoje još neke metode za suzbijanje. - Metoda s pivom - čaše od jogurta ukopaju se u zemlju i do 1/3 visine naliju pivom, iznad čaše napravi se zaštita od kiše pomoću drvenih daščica. Miris piva privlači puževe, koji se nakraju utope u čaši. Čaše treba prazniti svaki drugi dan i ponovno nadolijevati pivo. - Metoda s daščicama - na kritična mjesta u vrtu stave se daščice ispod kojih se puževi zavuku tjekom dana, kada ih treba pokupiti i ubaciti u posudu s vrelom vodom. S tom tekućinom, kada se ohladi, valja pošpricati ostale biljke jer taj miris odbija puževe.Tlo oko biljaka koje puževi napadaju treba posuti pepelom ili kamenim brašnom, a ove postupke treba ponavljati nakon svake kiše. Puževe odbijaju i neke biljke kao što su dragoljub (Tropeolum majus), kadulja (Salvia officinalis), timijan (Timus serpilum), ricinus (Ricinus communis)  pa te biljke valja saditi uz rub gredice.

ROVAC je jedan od učestalih zemnih štetnika. Omiljena poslastica su mu gomolji i korijenje. Njegov rov nije duboko u zemlji, pa ga je najlakše uhvatiti ako u tlo ukopamo posudu s vodom, a sa strane postavimo daščice koje ga usmjeravaju u posudu. 

KRTICA je korisna životinja jer uništava rovce i druge gusjenice i crve, ali istodobno radi krtičnjake koji narušavaju estetski izgled vrta, najlakše ćemo je otjerati ako u  tlo ukopamo praznu bocu, a zvukove koje proizvodi vjetar krtice ne mogu dugo podnositi pa odlaze. 

LISNE UŠI najlakše ćemo odbiti od biljaka ako u blizini posadimo lavandu (Lavandula angustifolia) ili čubar (Saturea hortensis). Možemo ih odstraniti s biljaka mlazom vode. To treba raditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile. Ako to ne pomogne, može se upotrijebiti neko od prirodnih sredstava. 

ZA SUZBIJANJE GLJIVIČNIH BOLESTI, kao što je hrđa u blizini nasada, može se zasaditi pelin, a za ostale mogu se primijeniti neka od prirodnih sredstava.
 
Da bismo pripremili neki od biljnih preparata za suzbijanje bolesti, trebamo biljke koje možemo zasaditi u vrtu kao ukras ili ih jednostavno naći na zapuštenim parcelama. Ako biljke koje trebamo nemamo u svježem stanju, poslužit će i osušene. Važno je da biljke koje ćemo sušiti, a trebamo njihove listove, poberemo prije cvatnje. Za pripremu ovih sredstava koriste se: kopriva (Urtica dioica), preslica (Equisetum arvense), gavez (Sympgytum officinale),  pelin (Artemisia absintium) i druge. 

SREDSTVO ZA PRSKANJE OD KOPRIVE
Koristi se za suzbijanje lisnih ušiju, ali i kao foliarno gnojivo (prihrana preko lista). Kilogram svježih kopriva se usitni i prelije s 10 litara vode (po mogućnosti kišnice) i ostavi se da odstoji 24 sata, ne duže jer se smanjuje učinkovitost preparata. U nedostatku svježih kopriva stavi se 100-200 grama suhih. Nakon 24 sata otopina se procijedi, a tim se pripravkom poprskaju zaražene biljke sa svih strana .
 
GNOJIVO OD KOPRIVA
Radi se na sličan način kao i sredstvo za prskanje. Plastičnu ili drvenu posudu (nikako ne metalnu) napunimo do pola s koprivom, a do vrha nalijemo vodu. Posudu prekrijemo mrežicom i dva puta dnevno promiješamo. Kada se tekućina počne pjeniti, dodamo šaku kamenog brašna kako bismo neutralizirali neugodan miris. Kada se otopina prestane pjeniti, gnojivo je gotovo. Koristi se za polijevanje u omjeru 1:10 (1 litra gnojiva razrijedi se s 10 litara vode). 

PRIPRAVAK OD PELINA
Koristi se protiv lisnih ušiju, grinja i hrđa. Pripravak se priprema na sljedeći način: 300 grama svježih listova (30 grama suhih) potopi se u 10 litara vode i ostavi da stoji 2-3 dana, tada se procijedi i nerazrijeđenim pripravkom prskamo biljke.  

SREDSTVO ZA PRSKANJE OD PRESLICE
Preslica je biljka koja raste na vlažnim staništima pa je možete naći u blizini rijeka i potoka. Koristi se protiv hrđa i pepelnica, grinja i crvenog pauka. Kilogram svježih preslica (150 grama  suhe) potopiti u 10 litara vode i ostaviti da stoji 24 sata, zatim kuhati 30 minuta, a kada se ohladi,  razrijedi se u omjeru 1:5  i takvo koristi. Može se pomiješati sa sredstvom od koprive u omjeru 1:1 i takvo koristiti za prskanje biljaka. 

TEKUĆE GNOJIVO OD LISTOVA GAVEZA
Gavez je biljka bogata mineralima. Sadrži željezo, kalcij, kalij, fosfor i mangan, sve su to mikroelementi potrebni biljkama za normalan rast i razvoj. Gnojivo od gaveza jača biljke i obogaćuje ih mineralima. Priprema se na isti način kao i gnojivo od koprive. Nakon nekoliko dana stajanja, kada se prestane pjeniti, smeđe je boje i neugodna mirisa na stajski gnoj. Koristi se u omjeru 1:10. Kvalitetno gnojivo dobit ćete miješanjem gnojiva od koprive i gaveza  u omjeru 1:1. Dobivenu smjesu tekućina potrebno je još razrijediti vodom u omjeru 1:10.Možda prirodna zaštita neće svaki puta polučiti jednako dobrim rezultatima kao kemijska zaštita, možda će postupak koji puta trebati ponoviti, ali sjetite se da je to vaš mali doprinos očuvanju okoliša! 

ZAŠTITA BILJAKA

Bilje koje uzgajamo u vrtu ili u lončanicama često je meta napada raznih bolesti i štetnika. Kako i s kojim sredstvima ga zaštititi pročitajte u ovom tekstu.

BILJNE BOLESTI
Biljne bolesti mogu se pojaviti na bilo kojem biljnom organu (korijenu, stabljici, listu, cvijetu, pupu). Uzročnike bolesti možemo podijeliti u nekoliko skupina:

- bolesti uzrokovane gljivama – mikoze
- bolesti uzrokovane bakterijama – bakterioze
- bolesti uzrokovane virusima – viroze

Fitopatogeni su sitni organizmi nevidljivi ljudskom oku, pa ih primjećujemo tek kada na bilju uočimo simptome bolesti (pjege, žućenje, venuće). Prema simptomima možemo odrediti uzročnike bolesti i provesti suzbijanje. Moguće je napraviti preventivnu zaštitu (primjena zaštitnih sredstava prije pojave bolesti), za bolesti koje se učestalo pojavljuju na nekoj kulturi. Mikoze suzbijamo fungicidima, dok za bakterioze i viroze zaštitu temeljimo na preventivnim mjerama, tj. sprječavanje pojave bolesti i uništavanjem biljaka ako dođe do oboljenja kako bi se spriječilo širenje bolesti.

GLJIVIČNE BOLESTI
Gljivične bolesti možemo podijeliti u dvije grupe, i to prema mjestu izbijanja zaraze:

a) gljivične bolesti podzemnih biljnih dijelova
b) gljivične bolesti nadzemnih biljnih dijelova

GLJIVIČNE BOLEST PODZEMNIH BILJNIH DIJELOVA

Uzročnici ovih bolesti su gljivice tla koje izazivaju trulež reznica i polijeganje nasada lončanica, trulež korijena, lukovica i gomolja.

1) Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) - ova bolest najčešće napada zumbule, narcise, dalije, tulipane i šafrane.
2) Siva plijesan (Botrytis cinerea) Fuzarioze (Fusarium oxysporum) - bolesti su koje uzrokuju trulež korijena, lukovica i gomolja.
3) Crna trulež (Rhizoctonia solani, R. Tuliparum)
4) Smeđa trulež (Thieloviopsis basicola)

Začepljenje provodnih snopova na vratu korijena uzrokuje Phitophtora cryptogea, P. Primule. Ove bolesti najčešće su na lukovičastom cvijeću kao što su tulipan, zumbul, ljiljan, narcisa. Njihov razvoj potiče velika količina vlage u tlu, stoga je potrebno umjereno zalijevati, a saditi treba potpuno zdrave neoštećene lukovice. Prije sadnje lukovice bi trebalo namočiti 20 minuta u pripravcima dvaju fungicida: Capton ili Merpan + Previcur607 SL ili Previcur607 SL + Bavistin.

GLJIVIČNE BOLESTI NADZEMNIH BILJNIH DIJELOVA

Jedna od najčešćih biljnih bolesti na cvjetnicama je pepelnica.Uzročnik bolesti su gljivice iz porodice Erysiphacea, te rodova Oidium i Sphaerotheca. Pojavljuje se na licu lista, stabljici i cvjetnim pupovima, prepoznati je možemo po pepeljastoj prevlaci koja se dodirom lako skida. Svi zaraženi dijelovi biljke ugibaju i suše se. Zaraza napada: BEGONIJU, FUKSIJU,  JAGLAC, KALANHOU, SURFINIJU, RUŽU. Zaštitu vršimo prskajući jednim od predloženih fungicida: Saprol, Bayleton, Folicur250, FolicurEWP-50, Tilt250EC, Sabithane.

SIVA PLIJESAN – BOTRITIS
Najčešći uzročnik je gljivica Botrytis cinerea. Napada velik broj sobnih lončanica, ali i vrtnog cvijeća: CIKLAME, FUKSIJE, PELARGONIJE, GLADIOLE, RUŽE, DALIJE I BOŽUR. Izaziva polijeganje tek izniklih biljaka i njihovo propadanje. Bolest se javlja na stabljici, mladim izbojima, peteljkama listova, cvjetnim pupovima i cvjetovima, gdje se javlja u obliku sivog maška. Na listovima se javljaju crveno-smeđe pjege, a stapke cvjetnih pupova i pupovi poprime smeđe-crnu boju i objese se. Na laticama se pojavljuju male okrugle pjege različite boje od boje latica. Ako se bolest pojavi na stabljici blizu korijena, izaziva polijeganje i kod starijih biljaka. Pojavi bolesti doprinose visoka vlaga i nedovoljna količina svjetlosti, dok im temperatura nije važna. Najčešće se javljaju u jesen i zimu. Zaštitu vršimo prskanjem botriticidima: Ronilan, Kidan, Konker, FolicurEWP – 50, Euparen 50 WP.

HRĐE
Gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Phragmidium uzročnici su ove bolesti. Uočavamo je na naličju listova. U kasno proljeće nastaju ecidije u obliku malih bijelih prištića koji prođu nezapaženo, a potom se pojavljuju smeđi jastučići koji kasnije pocrne. Pjege mogu biti kružno raspoređene ili razbacane po listu. Na licu lista uočavaju se svijetložućkaste pjege, u sredini bez boje. Razvoju bolesti pogoduje visoka temperatura i visoka vlažnost zraka. Najčešće napada KARANFIL, KRIZANTEME, PELARGONIJE i TRATINČICE. Suzbijanje možemo vršiti fungicidima: Saprol, Tilt 250EC Baycol 250 i Cineb.

PLAMENJAČA
Uzročnici su gljivice dvaju rodova - Peronospora i Phytophtora. Zaraza se javlja na naličju lista u obliku mjehurastih pjega ili blijedosivih nakupina gljivica, listovi su izobličeni, a kod nekih kultura se i kovrčaju. Na listu se pojavljuju svijetle žuto-zelene pjege. Napadnuti dijelovi odumiru, a razvoj bolesti potiče visoka temperatura i vlaga zraka. Najčešće napadaju: JAGLAC, GLOKSINIJU, PETUNIJU, RUŽU. Suzbijamo ih jednim od fungicida: Marpan, Dithane, Cineb Antracol, Ridomil MZ, Ridomil plus.
 
KONCENTRIČNA PJEGAVOST
Uzročnik ove bolesti su gljivice roda Alternarija. Javlja se na listovima i na stabljici, a širi zaraženim sjemenom. Simptomi su uočljivi u obliku crvenosmeđih koncentričnih pjega  sa sivkastom sredinom, a pjege ponekad mogu biti i smeđe s purpurnim rubovima. Na stabljici se uočavaju tamnosmeđe izrasline nalik na tumore. Napada sljedeće biljke: LOBELIJU, CINIJU, BEGONIJE i KARANFILE. Najbolja mjera zaštite je sjetva tretiranog sjemena ili tretiranje preparatom Kidanom pred sjetvu.

BAKTERIJSKE BOLESTI
Izazivaju različite znakove zaraze na svim biljnim dijelovima (korijenu, stabljici, listu). Najčešće se uočavaju tumori i  rane na korijenu, a na bazi stabljike tkivo kalusira, zadebljanja u obliku cvijeta cvjetače uzrokuje bakterija Corinobacterium Fascians. Tumore uzrokuje bakterija Agrobacterium tumefaciens. Bakterijsko venuće izazivaju bakterije iz roda Xantomonax. Ova bolest veoma je opasna jer se javlja u klijalištima, gdje uzrokuje propadanje tek izniklih biljaka. Najviše pogađa: LOBELIJE, JAGLACE i MAĆUHICE. Na biljkama se javlja žućenje, venuće, odumiranje listova, a potom i cijele biljke. Bakterija Pseudomonas sp. uzrokuje bakterijsku pjegavost listova ili bakterijsku snijet izniklih biljaka. Ta bolest dolazi na kadifici, lobeliji i jaglacu. Uočavamo je pojavom  svijetlozelenih pjega koje rastom listova postaju utonule smeđe boje s izrazito smeđim rubom, dok se kod jače zaraze pjege spajaju pa dolazi do odumiranja listova i čitave biljke. Bakterijske bolesti prenose se dodirom i zaraženim ostacima u tlu. Protiv bakterioza nema izravne zaštite, pa ako se uoče, zaražene materijale potrebno je uništiti (spaliti) kako bi se spriječilo njihovo širenje. Njihovom širenju doprinosi visoka zračna vlaga.

ŠTETNI KUKCI
Može ih se podijeliti u dvije skupine: zemljišne štetnike i nadzemne štetne kukce.

ZEMLJIŠNI ŠTETNICI
To je skupina organizama koja živi i hrani se u površinskom sloju tla, a tu spadaju razne gusjenice i ličinke, kao što su gusjenice sovica pozemljuša (Agrotis segetum Aypsilon i Euxoa temera), žičnjaci - ličinke Elaterida (Agriotes sp.), ličinke hrušta (Melolonta sp.). Budući da žive u tlu, najviše štete rade na gomoljima i lukovicama, pa tako najviše stradaju: tulipani, narcise, ljiljani, gladiole i dalije. Zemljišne štetnike suzbit ćemo tretirajući gomolje i lukovice neposredno prije sadnje insekticidima kao što su: Gaucho FS 350, Cosmos 50 FS,  Force 20 SC.

NADZEMNI ŠTETNI KUKCI
Lisne uši
To su mali nježni kukci koji mogu biti krilati ili beskrilni, boja im ovisi o stadiju razvoja i biljci hraniteljici  pa mogu biti od svijetložute i zelene do crne boje. Hrane se sisanjem biljnih sokova i to na najnježnijim biljnim djelovima - lisnim izbojima i cvjetnim pupovima. Izazivaju zastoj u rastu biljke, kovrčanje listova, iza njih ostaje medna rosa koja kaplje po donjim listovima čineći ih ljepljivima, a kasnije pocrne jer se na njima razvijaju gljive čađavice. Napadaju velik broj kultura: tulipane, pelargonije, ljiljane i druge. Javljaju se u proljeće i jesen za toplog i suhog vremena, te nakon obilnih kiša. Suzbijati se mogu prskanjem insekticidima kao što su: Karate Max, Basudin 40, Actellic.

Tripsi
Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis), duhanov trips (Thrips tabaci), vrtni  trips (Heliothrips haemorrhoidalis), samo su neki od štetnika poznati pod tim nazivom. To je skupina vrlo malih kukaca, boja im varira od žuto-narančaste, svijetlooker do crne, a njihovoj pojavi pogoduje suho i vruće vrijeme. Hrane se sisajući biljni sok na najosjetljivijim biljnim organima. Zaraza se primjećuje po svijetlim mrljama na tamnim cvjetovima, dok su na cvjetovima svijetlih boja pjege svijetlosmeđe koje kasnije potamne. Na licu lista nalaze se sitne bjeličaste pjege, ali manje brojne nego na laticama. Na naličju možemo naći i samog štetnika. Zaštita se vrši pesticidima: Basudin, Karate Max, Decis EC.

Štitasti moljci
Štitasti moljci (Trialeurodes vaporariorum) su maleni bijeli krilati kukci koji izazivaju štete na brojnim kulturama. Uočavamo ih na naličju lista. Štete izazivaju i odrasli oblici i ličinke sišući biljni sok, što dovodi do zaostanka biljke u rastu, a cvatnja je slaba ili izostaje. Iza njih ostaje medna rosa koja nakon nekog vremena pocrni. Zaraza se javlja u proljeće i traje do jeseni. Kemijsko suzbijanje tih insekata učinkovito je kod pojave prvih krilatih oblika na listovima, dok je suzbijanje ličinki otežano zbog otpornosti na insekticide, pa je takve biljke najbolje uništiti. Suzbijati se može insekticidima: Confidor 200 SL, Basudin 40. Prskati ih treba svakih 7 – 10 dana.

Lisni mineri
Lisni mineri (Phytomyza horticola) su male mušice crno-smeđe boje, ličinke su bez nogu žućkaste boje. Štetu izazivaju ličinke koje žive između dvaju površinskih slojeva lista. Hrane se lisnim tkivom bušeći u njemu hodnike – mine, koje su vidljive s lica i naličja lista i napunjene izmetom ličinki. Za njihovo suzbijanje koriste se insekticidi kao i kod štitastog moljca.

Koprivina grinja ili crveni pauk
Koprivina grinja ili crveni pauk (Tetranychus urticae) Ovi kukci dolaze na nadzemnim biljnim dijelovima. Boja im može biti od žuto-zelene, žuto-narančaste do crvene, ovisno o biljki domaćinu. Štete izazivaju svi pokretni stadiji sišući biljni sok, uočit ćemo ih na naličju listova ili na laticama. Može se zamijetiti i fina bjelkasta pređa u kojoj se nalaze brojni pauci. Na licu lista nalaze se bjelkaste, žućkaste i srebrenkaste pjege koje listu daju mramoran izgled. Jačanjem zaraze pjege se spajaju, a listovi žute i suše se. Do zaraze dolazi tjekom vrućih ljetnih mjeseci ili suhih proljeća. Suzbija se prskanjem pripravaka na bazi akaricida: Neoron 500, Apollo 50 SC, Demitan, Basudin 40.